U stanu žrtve ubojstva Bruno Schumann pronalazi ne samo govor mržnje i letke dosad nepoznate radikalne desničarske terorističke ćelije „Zapovijedi za Njemačku“ nego i religiozne slike te čak i Bibliju. Uskoro istraga dovodi istražitelja do sve čvršćih detalja o prošlosti čovjeka u središtu pozornosti.

Za strku u Institutu za mirovne studije i integraciju odgovorna je eksplozija bombe. Sudionici kongresa upravo su napustili zgradu kad je nepoznati pozivatelj upozorio na napad. Pozivatelj se ubrzo izdao i otkrio kao atentator: u stanu Holgera Dahlkampa policija otkriva letke i govor mržnje koji upućuju da je on bio sljedbenik radikalne desničarske scene. No čim je Schumann ispitao i priveo svjedoke, oteta je njegova kolegica i inspektorica Esther Rubens. Oslobođena je u zamjenu za Dahlkampa. Unatoč svemu, istražitelji tijekom potjere bjegunca i pomoćnika izgube iz vida. Kad ponovno otkrivaju trag koji se tiče Dahlkampa, on je već mrtav – čini se da nije uspio svladati pravog počinitelja. Schumann i njegovi kolege pretražuju scenu desničara ekstremista, i to uza značajnu pomoć čuvara ustavnog poretka. Martin Kippendorf govori im o napadu na jednu tursku knjižaru za koji je očito Dahlkamp bio odgovoran. Djevojka je poginula i bilo je puno ozlijeđenih. No Dahlkampu se otad gubi svaki trag. S jedne je strane bio u kontaktu s Friedrichom Herrensteinom, zloglasnim odvjetnikom i pokroviteljem internetske platforme rasističkog sadržaja, s druge strane trenirao je gotovo svakodnevno s Thomasom Rudigerom i Borisom Dunkerom, dvojicom motorista koji zasigurno nisu pripadali desničarima. Kako se na kraju ispostavilo, Dahlkamp ima i lažno ime. Schumann smatra da je u njegovu životu mnogo toga bilo drukčije nego što se činilo na prvi pogled.