Njezin prvi susret s Brunom Schumannom odvija se pokraj jednog trupla koje ne sliči njezinu novom šefu samo zbog obrijane glave. Zbog toga Schumann odmah zna s kime ima posla: jednom opreznom, budnom i dinamičnom osobom koja je brza na jeziku i koju nije lako ušutkati te razmišlja svojom glavom.

Na malenom jezeru udaljenom od velegradske vreve Bruno Schumann susreće djelatnika osiguranja Klausa Tensfelda. Kreće se upravo prema jednoj jedinoj klupi na obali na koju je Schumann sjeo nakon dugog i napornog dana. Sljedećeg jutra Tensfeld je izvučen mrtav iz jezera, ustrijeljen je. Inspektori predano tragaju za motivom ubojstva, ali uzalud. No Bruno Schumann predobro poznaje to malo jezero na periferiji Berlina iz kojeg je upravo izvučen mrtav čovjek. Prečesto je sjedio upravo na tom mjestu gdje se sada nalaze krvavi tragovi ubojstva. Očito je da je na Klausa Tensfelda pucano iz daljine, možda i s druge obale. Ondje se nalazi kuća političara i građevinara Perkewicza. Ali ni on ni itko drugi od članova njegove obitelji nisu mogli ispucati smrtonosni metak prethodne večeri. Tensfeld je bio nedužni prodavač osiguranja koji se požrtvovno brinuo o svojoj nepokretnoj supruzi i koji si je jedanput na tjedan priuštio nekoliko slobodnih sati navečer na jezeru. Jedino čudno jest neobična sličnost između pokojnika i Brune Schumanna. Esther Rubens, nova inspektorica u timu, odmah se baca na slučaj unatoč Schumannovoj suzdržanosti i tvrdi da je ubojica možda htio ustrijeliti Schumanna. Schumann se ne može osloboditi osjećaja da ga netko promatra. Istodobno, inspektori otkrivaju da je Maren Tensfeld, supruga prodavača osiguranja, poticala svog supruga da se sastaje s drugim ženama. No on nikad nije prihvatio tu ponudu, nego je dogovorene sastanke prepuštao svom kolegi Ralfu Poseggi. Baš kad se Schumann ponadao da će u toj zavrzlami pronaći neki motiv protiv Tensfelda, otkriva prislušnu bubu u rukavu svoga kaputa i ponovno se vraća na Estherinu sumnju.