Dobronamjerne laži njezine obitelji duboko su povrijedile Beu Weigand i dovele su do njezine smrti. Neki šetač pronašao je beživotno tijelo mlade žene u napuštenom lunaparku, između hrđavih ostataka nekoć ponosnog vlakića.

Medicinski tehničar Maik Peters odmah je prepoznao Beu. Prije šest mjeseci morao je hitno prevesti devetnaestogodišnjakinju u bolnicu kako ne bi umrla od otrovanja alkoholom. No ovaj put nema govora o tome da je smrt bila nesretni slučaj. Schumann se počinje upoznavati s Beinim životnim okolnostima i odmah nalijeće na nebrojene stripove i crteže koje je sama nacrtala. Crteži upućuju na velik talent mlade djevojke čiji su se crtani romani ubrajali u najprodavanije naslove male specijalizirane trgovine. Mala trgovina pripada njezinoj prijateljici Phyllis koja živi s Beom i njezinom sestrom Anitom u unajmljenom stanu. Obje djevojke uvjeravaju Schumanna da je Bea nakon svoje epizode u bolnici bila dobro i da je sklopila ugovor s nekom velikom izdavačkom kućom za stripove. Njezini najnoviji radovi nisu više crtani crno-bijelom tehnikom, nego se presijavaju u kričavim bojama. Anita je posebno pogođena smrću svoje sestre. Povezanost njih dviju bila je uvijek vrlo jaka – Bea joj je jednom, kad je kao dijete oboljela od leukemije, spasila život presađivanjem koštane srži. Čak i u stripovima sestre su bile glavne junakinje, sve dok Bea nije počela prikazivati samo sebe na crtežima. Schumann misli da se u tome krije rješenje slučaja, no dok on pokušava nešto iščitati iz djevojčinih crteža, čini se da je prekasno, dogodila se još jedna tragedija…