Radnici na gradilištu otvaraju stari opskrbni tunel. Skučeno okno proteže se ispod polovice starinske kuće zrele za rušenje, u podrumu nadsvođenom voltama, i čini se da su svi zaboravili na njega. Kameni sarkofag u sredini svjedoči o provali koja se dogodila prije nekoliko tjedana. Posljednje počivalište pokojnika otkriva ga kao krivotvoritelja umjetnina koji se za svoj posljednji trik s intrigama i spletkama suočio s opsesivnim kolekcionarom umjetnina.

Sarkofag od teškoga granita u sredini starog, zaboravljenog podruma izgleda kao da je izgrađen za vječnost; tmurna scena izgleda kao počasni grob. Usto je g. Origo, kako se zvao čovjek u sarkofagu, morao pretrpjeti bolnu smrt. Ubojica je zloglasnoga krivotvoritelja zakopao živog. U borbi na život i smrt žrtva je ostavila posljednji krvavi trag: dva japanska znaka. Pokazuju na spomenik koji ističe jedinstvenost samurajskog mača dovršenog prema staroj japanskoj tradiciji – to je prva postaja u Schumannovu istraživanju. Daljnju pomoć inspektor traži od stručnjakinje za japansko oružje. Na maloj izložbi u Berlinskoj akademiji umjetnosti gospođa M. prepoznaje najpoznatiji od svih japanskih mačeva. Takozvani Honjo Masamune na posudbi je iz zbirke japanske carske obitelji – nemoguće je napraviti repliku takvog mača. Međutim, Schumann sumnja na nemoguće. Ispostavit će se da je netko u čuvanu staklenu vitrinu postavio savršenu kopiju originalnog mača. Origo je original mača proučavao mjesecima unatoč svim sigurnosnim zaprekama i naposljetku ga je uspio ukrasti. Sada za Schumanna i kolege počinje utrka s vremenom s obzirom na to da kopija nikako ne smije biti poslana natrag za Japan sljedećeg dana. Inspektori užurbano češljaju radionicu gdje je Origo izrađivao kopije, ali originala nema nigdje. Usto istražitelje u inače praznoj zgradi tvornice čeka potpuno drukčije iznenađenje: jedna gospođa priznaje da je krivotvoriteljeva kći. I poznaje ubojicu svoga oca…