Malo poslije na mjesto stižu pomoćne službe. Klaun leži na dasci udova iskrivljenih poput odbačene igračke. Glavni inspektor Bruno Schumann pregledava lice i ruke i odmah skida periku. Nema sumnje: ubijeni klaun jest žena. U tom trenu narednik Max Winter uspijeva ruksak i novčanik pokojnice izvući iz rijeke: riječ je o tridesetogodišnjoj Beate Moers.

Prva istraživanja pokazuju da je Beate Moers bila na liječenju u psihijatrijskoj klinici i, otkad je otpuštena, radila je kao klaun na dječjem odjelu jedne bolnice. Ondje Schumann susreće Helen Gossling, gospođu koju je vidio na jedinim fotografijama pronađenim u Beateinu stanu. Helen, uspješna liječnica pod nemalim stresom, i Beate bile su prijateljice od djetinjstva. Očito je da je Beate Moers bila vrlo omiljena na dječjem odjelu. Htjela je napisati knjigu s jednim teško bolesnim dječakom, svoje ideje zabilježila je na diktafonu. Snimke, međutim, nisu pronađene ni uz preminulu ni u njezinu stanu. Schumanna ovaj zločin navodi na samo jedan zaključak: ubojica je morao uzeti diktafon.

Daljnje zanimanje inspektora pobuđuju simboli koji se pojavljuju na zidovima liječničke sobe: kozje glave probodene mačevima – očita najava borbe. Kad se uz to saznaje i da je Beate Moers imala diplomu Medicinskog fakulteta, Schumannu sine jedna ideja: je li Beate otkrila neku pogrešku pri liječenju? Malo poslije iznenađeni i razljućeni liječnik nadslužbe dr. Bernd Butnner otkriva iste simbole na zidovima svoje kuće. Kad Schumann dođe, pada mu na pamet istražiti tehniku nacrtanih znakova na novom mjestu zločina. Riječ je o Hinrichu Schachtu, čovjeku koji je ujutro nakon ubojstva viđen u blizini Beateina stana. Gledajući Schachtove crteže ispunjene simbolima, Schumannu postaje jasno da je dr. Buttner morao jako povrijediti Beate.

Kad se pojavi i žrtvin diktafon, počinje se rasvjetljivati slučaj…