Pročitajte ekslezivni intervju s glumcem Robertom Enriquezom, koji je u seriji "" Legenda o Hispaniji" utjelovio lik irijata!

Kakav je Virijat?
Koristi se inteligencijom da napadne neprijatelja. Zna da je najbolje zastrašiti Rimljanina da bi dezertirao. Unijeti mu strah u kosti od Hispanaca, a ne ubiti ga. Nije to samo pitanje morala nego i taktike. Zna da petorica Hispanaca, premda ih poslije bude i više, ne mogu poraziti rimsku legiju, ali mogu neizravnom borbom. Hispanci si međusobno pomažu i napadaju ondje gdje su Rimljani najslabiji. U tome Virijat briljira.

Bi li ga okarakterizirao kao lidera?
Mislim da bih. Mislim da lider nije onaj tko se nameće, nego onaj kojega poštuju zbog njegova karaktera i njegovih odluka. A Virijat upravo to ima.

Mrzi li Galbu zbog onoga što mu je učinio ili zato što je Rimljanin?

Mislim da to nije samo mržnja. Pripovijedamo ratnu priču. Jedan narod napada drugi, ubija ga, a one koje ne ubije porobljava, ponižava. To je nešto što gledamo i u ova naša današnja vremena, ali odjeća i neke vrijednosti su drukčije. A u biti, zapravo je sve to isto.

Dok Virijat gleda Galbu, gleda čovjeka koji mu je silovao sestru, ubio kćer, porobio pola njegova sela. To je ta mržnja koju potiče rat.

Što te najviše privuklo u ovoj priči?

Nekoliko me stvari privuklo. Jedna je od njih uloga Virijata, povijesne osobe. Najzanimljivije mi je to, kao što to obično i biva u našoj povijesti, kako se sve preuveličava. Sve što znamo o Virijatu saznajemo od rimskih povjesničara i sve je pisano na latinskome. Njegov neprijatelj govori nam o njemu. Navodno je bio veoma grub prema svome protivniku, ali svejedno ga dižu u nebesa, a to mnogo govori o njemu. Bio je jedini koji je uspio u desetak godina ujediniti sva plemena Iberskoga poluotoka. Najzanimljivije mi je to što je, unatoč svim tim karakteristikama, ipak imao strahove. Najviše me u početku k njemu privuklo to što ne želi postati vođa. Borci se okupljaju, ali on ne želi pošto-poto biti njihov vođa. Doživio je tragediju i ništa ga ne zanima, ali ostali od njega stvore vođu. Nije on tip koji u sebi misli: Sad ću okupiti tisuću ljudi i poraziti Rim. Ne! Sam počinje borbu. U početku i ne zna što bi učinio jer je očajan i duša ga boli. Sviđa mi se to što nije vođa od samoga početka, nego je antijunak, a to me najviše privuklo.

Glumački sastav također vas je privukao.

Naravno, imamo fantastične glumce. Ponajprije govorim o onima koji glume Hispance, jer s Rimljanima imam tek nekoliko scena. Svakoga dana otkrivam koliko sam sretan sa svojim kolegama, i na osobnom i na profesionalnom planu. Mislim da nikada nisam snimao ovako fizički tešku seriju. Sve me boli! Ali ipak uživam dok nosim oklop, u borbama, s konjima i jer sve izgleda kao u rimsko doba.

Kako ti se čini tvoja hispanska odjeća?

Kad je odjeneš: te čizme, pojas, plašt… Preseliš se u neka druga vremena. Imam dugačku kosu poput Hispanaca. Zato mi je serija vrlo privlačna.

Jesi li imao kakvu posebnu obuku za seriju?

Mnogo treniram. U Madridu imam svoga trenera jer su akcijske scene veoma teške. Prije nekoliko dana, primjerice, imao sam puknuće kvadricepsa. Posvuda sam izranjavan. Ne samo ja nego i moji kolege. Ne moramo biti snažni samo zato što su Hispanci bili ratnici, nego i zato što ne bismo fizički mogli podnijeti snimanje.

Ovo je jedna od najtežih produkcija na kojima si radio?

Mislim da jest. Ovo mi je sigurno najteža televizijska produkcija. Osobito kada snimamo u eksterijerima, jer serija se sastoji od 70% eksterijera i 30% snimanja u studiju. Serija vrvi akcijom, jašemo, borimo se… Iako snimamo na predivnim lokacijama, ipak je to surovi kamenjar.

Jesi li gledao serije i filmove takve tematike da bi pripremio ulogu Virijata?

Vidio sam sve filmove takve tematike koji su mi dospjeli u ruke. Međusobno smo si ih dilali. Odgledao sam i seriju Rim. Dosta sam čitao o Virijatu, sve što su povjesničari pisali o njemu. Njegove biografije, eseje o njemu, romane. Sve što mi je moglo poslužiti kao nadahnuće bilo je itekako dobro došlo! U pričama o Virijatu govori se o njegovu životu, borbama, a scenaristi su praznine u njegovoj biografiji popunili sami. To je naša povijest. U mnogim stvarima vjerno pripovijedamo kako je bilo, a u nekim stvarima sami popunjavamo praznine. Primjerice, nigdje nismo našli opis njihovih običaja, načina života, njihovih bogova i rituala.