Europa, čini se, ne želi čekati pa smišlja vlastiti plan, zaboravljajući na iskustvo poreznih oaza – bude li digla poreze sve će korporacije sjedišta prebaciti u porezno gostoljubive zemlje. 

Oporezivanje tehnoloških giganata velika je priča, ali sigurno nije breaking news. No, i taj se pojam izlizao, pa se kao prijelomna vijest podmeće sve i svašta ne bi li se zadržala raspršena pozornost konzumenata sadržaja, a ujedno iskoristilo i to vrijeme za prodaju reklamnog sadržaja. Ima li kraja takvoj praksi? 

Jednom kada pandemija završi vjerojatnost da ćemo se vratiti starome normalnom na razini je statističke pogreške. Ništa neće biti kao prije, ponajmanje pravila o sigurnosti, prije svega na radnome mjestu. To pred poduzetnike stavlja nove troškove – recimo one za dezinficijense. Svaka tvrtka mora ih imati i redovito koristiti, no u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, izrazito pogođenim granama, ti su troškovi astronomski.  

Od osamostaljenja tražimo rješenje za željeznicu. Ovakva kakva jest ni s višestruko nižom cijenom ne može biti konkurencija bilo kojoj drugoj vrsti prijevoza. Primjerice, od Zagreba do Čakovca vlak vozi više od 2 i pol sata. S Lepoglavskom spojnicom to bi se vrijeme skratilo na 50 minuta. Kako se čini, nakon 20 godina odugovlačenja, projekt bi se s europskim novcem mogao pokrenuti.