Glumac Ioan Gruffudd glumi Henryja Morgana, besmrtnog mrtvozornika koji rješava zločine!

Velški se glumac u SAD preselio prije više od deset godina i živi u Los Angelesu sa svojom suprugom, glumicom Alice Evans, i njihovo dvoje djece. U razgovoru govori o svojem angažmanu u seriji 'Forever' te o tome što publika može očekivati do kraja sezone.

1. Kako ste reagirali na element besmrtnosti u seriji Forever kad ste prvi put pročitali scenarij?

Kada sam pročitao radnju pokusne epizode, bila mi je uzbudljiva i zabavna. Pomislio sam: ‘Kako domišljato! Ovo je doista domišljato. Oduševljen sam.’ Jednostavno mi se svidjela. Doista je bila zanimljiva... Nakon što se na samom kraju pokusne epizode sazna da je Abe posvojeno siroče iz Drugog svjetskog rata, nešto sam zaključio.Pomislio sam: ‘Ovo bi bilo užasno, pravo prokletstvo.’ Koliko god je nama zabavno putovati kroz vrijeme i kopati po Henryjevoj prošlosti, mislim da ipak moramo suosjećati s njim i teretom koji nosi.Živjet će zauvijek, a ljudi mu dolaze u život i nestaju iz njega. Tematika je prilično dramatična i mislim da su se ljudi upravo u to zaljubili. Svakog tjedna dođemo do određene ideje ili pouke koju priča nosi, a mnogo je toga povezano s Henryjevom prošlošću, onime što je naučio i činjenicom da mu je doista teško u vlastitoj koži.

2. Neki su seriju opisali kao kombinaciju Sherlocka Holmesa i filma Gorštak. Kako biste je vi opisali?

Mislim da posuđujemo najbolje elemente serije Sherlock, jedne od boljih serija BBC-a, no mislim da se s njom ipak ne možemo usporediti. Nadalje, mislim da imamo i određene elemente serije Quincy, odnosno jedne klasične detektivske serije.Dakako, s filmom Gorštak imamo zajedničku temu, a to je borba dvojice besmrtnika. Mislim da ljudi imaju pravo u vezi s tim. Prije bih rekao da smo kombinacija filma Gorštak i serije Quincy.

3. Da možete, biste li željeli živjeti zauvijek? Je li to dar ili prokletstvo?


Mislim da ne bih želio živjeti zauvijek. Glumom u seriji ove tematike, shvatio sam da je to prokletstvo, a ne blagoslov. Osmislio sam jednu ideju, ako bih već morao biti besmrtan. Želio bih imati svojevrsne darovne kartice besmrtnosti koje bih darovao prijateljima i obitelji kako bi mi se možda pridružili na tom putovanju.No sam prolaziti kroz to i gledati kako moji bližnji dolaze i odlaze, a posebice promatrati vlastito dijete kako stari, vene i umire... Nakon što sam zaista postao roditelj, to ne mogu ni zamisliti. Stoga, ne bih želio živjeti zauvijek.



4. Mnogo ste puta umrli u seriji. Kako glumite scene umiranja? Muči li uopće Henryja smrt ili i dalje postoji osjećaj da bi svakog puta mogla biti konačna?

Mislim da je Henryju svaki put konačna. Zato ne želimo biti previše neozbiljni s likom Henryja - zašto se ne ubije svakog tjedna? Zašto se ne otruje? Mora postojati element velike opasnosti ili žrtve.Kao u pokusnoj epizodi, doista je otrovao samog sebe jer je znao da postoji netko tko će više naštetiti većem broju ljudi. I imao je u pravo. No na nama je da to poštujemo. Mislim da bi bilo čudno da Henry umre svakog tjedna. Mislim, koliko različitih načina umiranja postoji? Uvjeren sam kako s tim elementom postupamo vrlo realistično. Umire isključivo onda kada je to potrebno, u svrhu podizanja napetosti i uvođenja cliffhangera.

5. Budući da se nakon svake smrti ponovno pojavite, što je najpraktičnije učiniti ako se ikada zateknete kako izlazite iz rijeke goli?

Obožavatelji su nam na konvenciji Comic-Con postavljali pitanja i jedan nas je upitao: ‘Zašto Henry nema vreće pune odjeće kod East Rivera?’ To je vrlo dobro pitanje, svi smo ostali zatečeni. No mislim da mi zapravo ne znamo sa sigurnošću gdje i kada će se točno pojaviti nakon smrti, i to zapravo doprinosi humorističnom učinku iz tjedna u tjedan.



6. Mnogo britanskih glumaca danas igra glavne uloge u američkim TV serijama. Što mislite, zašto je tako?

To je zanimljivo, no ne mislim da postoji razlog za to. Rekao bih da je svijet jednostavno postao manji. Mislim da je u melting potu u Los Angelesu oduvijek bilo britanskih, australskih i europskih glumaca, od početaka kinematografije i televizije.Mislim da su svojedobno britanski glumci igrali uloge zlikovaca. Sada igramo glavne uloge. No nije svaka glavna uloga nužno i romantična. Postoji mnoštvo likova s manama, poput Hugha Laurieja u seriji Dr. House, Damiana Lewisa u seriji Domovina i Jonnyja Leeja Millera u seriji Sherlock i Watson.Svi likovi koje glumimo donekle su mentalno nestabilni i ekscentrični i mislim da i mi doprinosimo tomu jer kod nas postoji ono nešto strano, osobito iz perspektive američke publike. Naš način govora i izgled...Ne mogu točno odrediti što je to. Mislim da je Hollywood gostoljubivo mjesto te da svijet postaje manji. Riječ je o prostornoj povezanosti, odnosno činjenici da određenim stvarima možemo istodobno pristupiti diljem svijeta. Mislim da se svijet sinkronizira. Na taj način možemo upoznati glumce iz raznih pozadina i kultura i pri tome ih sve više prihvaćati na ekranima u SAD-u.



7. Koja vam je uloga draža, superjunak u filmu Fantastična četvorka ili besmrtnik u seriji Forever?

Uloga Reeda Richardsa bila je zabavna, no tek nakon što je film bio dovršen. Tijekom same glume nije mi bilo najzabavnije jer pola stvari nije bilo stvarno. Sve sam morao zamišljati.Nakon što sam ga vidio dovršenog, odmah mi je laknulo i pomislio sam: ‘Hvala Bogu da sam to dobro odglumio.’ Tijekom glume bilo je vrlo teško znati jesam li što dobro odglumio, no tada sam vidio sve te računalno generirane slike... Nakon što sam pogledao film, sve je imalo mnogo više smisla. Ova je uloga mnogo neposrednija i stvarnija te je mnogo zabavnije glumiti s odličnim glumcima poput Judda ili Alane de la Garze. Nadalje, imamo i tjedna gostovanja nekih glumaca. Stoga, ovo je mnogo zabavnije i stvarnije od glume u blockbusteru.

Finale serije 'Forever' ne propustite u srijedu 24. svibnja u 22:45 sati na Domi TV!

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju